Midhat Kapetanović, sarajevski arhitekta i konceptualni umetnik, objavio je na svom Instagram nalogu karikaturu Pobednika, Vučka i Zagija, koji tuguju za Đorđem Balaševićem. Na crtežu Vučko grli malog belog zeca dok pored njega stoji par mandarina, baš kao u Đoletovoj pesmi “Neki novi klinci”.
Uz karikaturu, umetnik je ostavio poruku: “Danas svet ima malo manje boje”.
Midhat Kapetanović postao je poznat po spajanju simbola gradova bivše Jugoslavije u momentima kada su se za njihove stanovnike dešavali teški trenuci. Nevolje su, nekako, vazda na domaćem terenu našeg regiona. Baš kao i solidarnost koja se uvek pojavi kada je najpotrebnija…
Kako se crta stvarnost?
– Uzmi malo trauma i neispunjenih snova, dodaj jako puno mišićne memorije, dašak nade u bolje sutra i dobićeš nešto što se može nazvati Stvarnošću. Taj recept varira od čovjeka do čovjeka, ali bitno je da se u njegovu realizaciju unese što više predanosti, jer će ga tek onda ogladnjeli progutati. Svi se mi trudimo da čarobni svijet iza očnih kapaka prebacimo ispred nas u realnost: neki olovkom, neki muzikom, neki retorikom…
Po čemu su Pobednik, Vučko i Zagi verni prestavnici naših naroda?
– Vučko, Zagi i Pobednik predstavljaju, meni lično, ono najbolje i olimpijsko u svima nama – bolji anđeli koji stoje u našem uglu, dok se borimo sa unutrašnjim demonima koji se hrane nesigurnostima i otuđenošću. Odbijam vjerovati u zlo cijelog naroda, ali itekako vjerujem u loše namjere pojedinaca, koji nam zamazuju oči lažnim informacijama.
Da li verujete da su ti likovi uspeli da očuvaju ono što nam je, ipak, zajedničko – ljudskost?
– Simboli, kao što su te kulturne ikone, neuništivog su duha i pozitivne poruke koja je univerzalno razumljiva. Nemoguće ih je politizirati, niti im dodati bilo kakvu negativnu konotaciju i zato sam ih uzeo kao savršene nosioce jedne ljudske poruke empatije koja nam svima treba u ovo vrijeme. Jože Trobec, Nedeljko Dragić i Ivan Meštrović su svojim dizajnima postavili temelje za međusobno razumijevanje, a na nama je da nastavimo prenositi njihovu poruku.
Ko su, uistinu, stvarni likovi koji danas predstavljaju naše narode?
– Teško je naći žive simbole koji nam mogu dati utjehu u ovom ludilu, zbog toga se mnogo nas okreće idealima naše mladosti. Ali, ako moram staviti prst na najsvijetlije primjere, onda to moraju biti ljudi koji se glasno bore za pravdu i vladavinu zakona.
Da li imate bojazan da današnje generacije ne razumeju simboliku koju predstavljate?
– Djeca imaju jednu predivnu osobinu, a to je da svjesno i nesvjesno imitiraju emocije i ponašanje svojih seniora. Ako se dovoljno nas odraslih okupi oko jedne kosmopolitske ideje zajedništva, djeca će sigurno krenuti za nama.
Šta nas i dalje spaja, a šta nas uvek razdvaja?
– Svi se mi smijemo istim vicevima i plačemo iste suze, pogotovo kada su naši živci istanjeni reakcijama na svijet oko nas. Trebamo prohodati sto milja u tuđim cipelama prije nego formiramo vlastito mišljenje o drugim ljudima.
Od crteža za prijatelje, do viralnih postova koji se šeruju: koja je dalja sudbina Vaših likova?
– Finalna destinacije te crtane trojke još nije određena, ali radujem se putu koji je pred njima. Mislim da ne postoji prepreka koju oni skupa ne mogu, uz malo mašte, pretvoriti u odskočnu dasku, a svako od nas je dužan pružiti ruku bratstva drugima i smanjiti ove distance koje su nam nametnute od strane „neljudi“, kojima je to unosan način zarade.
Vaši crteži su postali i hroničari vremena, od pandemije, zemljotresa u Zagrebu, zaštite reka i jezera, smrti zlostavljane devojčice, obeležavanje dana Sarajeva, početka rata… Kako uspevate da nađete pravu meru za crteže? Bili ste zaraženi Kovidom 19, dišete isti vazduh kao i svi, nosili ste pušku i branili svoj grad u ratu…
– Moji crteži nose riječi za koje bih ja volio da su meni upućene kada mi je bilo najteže. Sve grozne stvari koje sam dijelio sa svojim prijateljima, porodicom i sugrađanima su nešto što je dio nas i nikada ne smiju biti zaboravljene – ali nas moraju motivirati da postanemo bolji i da skupa slavimo pobjede, a učimo od poraza.
Uz kog ilustratora, karikaturiste, preko Drine, ste rasli?
– Ja sam rastao uz majstorske radove Baneta Kerca i Boba Živkovića i oni su mi formirali estetiku od najranijih dana. Današnja scena srpskog stripa i ilustracije jako je bogata i služi kao uzor mnogim mladim umjetnicima iz regije, a nama starijima pruža divni vremeplov u neka ljepša i toplija vremena.
Bosna, Srbija, Hrvatska… Jarani, ortaci, frendovi… Ili, nešto četvrto?
– Sve to gore navedeno, ali i još nešto više. Moje je mišljenje da se ideji Bratstva i Jednistva moraju dodati i Neraskidivost i Razumijevanje. Moramo ponovo početi govoriti istim jezikom ljudskosti, bez obzira na dijalekte, jer samo tako možemo spriječiti neznanje i sumnju da se uvuče između nas.
Midhat Kapetanović, sarajevski arhitekta i konceptualni umetnik
