Dnevnik Hrvatske radiotelevizije donio je uistinu nevjerojatan materijal. Bile su to dvije toliko zbunjujuće televizijske minute, da smo s nestrpljenjem čekali da se snimka priloga pojavi i na internetskim stranicama HRT-a. Kada se to dogodilo, s nevjericom smo pogledali čudnovati prilog zadarskog novinara Edija Škovrlja ponovno, pa onda i još jednom.
Lijepu priču o mladoj i uspješnoj srednjoškolki, Tei Lončar iz zaseoka Lončari, nedaleko Karina u zadarskom zaleđu, HRT je uspio potpuno uništiti čuđenjem kako je Tea u samo tri godine uspjela svladati hrvatski jezik. To bi uistinu bila stvar za čuđenje da govorimo o nekom tko je u Hrvatsku došao živjeti iz, recimo, Japana, Konga ili Paragvaja. Međutim, Tea, očito je već po njenom imenu i prezimenu, nije došla ni iz Japana, ni iz Konga, niti iz Paragvaja. Sedamnaestogodišnja djevojka, naime, u Lončare ,odakle joj je otac, doselila se iz Kruševca u Srbiji. A naučiti hrvatski jezik nekome iz Srbije za HRT je, čini se, neviđeno čudo.
„Naučiti jezik u samo tri godine tako dobro da možete ići na natjecanja, uspjeh je i za vrsne jezikoslovce. A postigla je to sedamnaestogodišnja Tea Lončar iz Karina koja je materinski srpski zamijenila materinskim hrvatskim“, objašnjavaju ovo čudo na HRT-u snebivajući se kako Tea već ide na županijsko natjecanje iz hrvatskog jezika.
Iščuđavanju se priključila i Ivana Šegarić, Teina razrednica u srednjoj školi Obrovac, u kojoj je Tea najbolja učenica.
„To je fascinantno kako je ona uspjela svladati hrvatski, toliko da ide na natjecanje“, neshvatljivo će fascinirana profesorica. u kamere HRT-a.
Kako bi naglasili ovo čudo na HRT-u su odluči ignorirati činjenicu da su srpski i hrvatski izuzetno slični jezici, prema nekim uglednim lingvistima čak i isti. Stoga na HRT-u objašnjavaju kako Tei ovladavanje hrvatskim nije došlo preko noći, jer joj se „lomio jezik“ pa u dokazivanju svoje teze izvlače i primjer riječi vjerojatno.
„U srpskom se kaže verovatno i onda mi je to s tim ‘J’ bilo teško“, odgovorila je Tea kada su je očito upitali o nekim „ključnim“ razlikama u jeziku.
Negdje tamo pred kraj priloga na HRT-u priznaju da se radi o sličnim jezicima, ali kako bi dodatno potkrijepili čuđenje zaključuju da su srpski i hrvatski ipak toliko različiti. Ne znajući razliku između dijalekta i jezika, kažu kada Tea u društvu „raspali na kruševačkom“ svi se razvesele, pa puštaju djevojčinu izjavu koja ima dokazati tu „toliku različitost“.
„Čarapa, papuča, subota, nedelja, stolica, haljina“, nabraja simpatična Tea, izgovarajući ove srpske, ili su to ipak hrvatske riječi, na kruševačkom narječju.
Inače, Tein otac Goran zbog rata je iz zadarskog zaleđa izbjegao u Srbiju. Iako je imao siguran i dobro plaćen posao u Kruševcu nedostajao mu je zavičaj gdje je dolazio samo na godišnji odmor pa se odlučio s cijelom obitelji, suprugom i dvije kćerke vratiti u Lončare.
„Vidjela sam zapravo da je istinski sretan samo tih nekoliko tjedana na kamenjaru, a ostalih jedanaest i više mjeseci u godini, bio je nekako tužan“, rekla je Goranova supruga Jasmina još prije tri godine kada su se doselili u Lončare. Lijepa priča koju je HRT neviđenim glavinjanjem uspio pokvariti.
IZVOR: Lupiga