Prevedeno sa standardno suzdržanog diplomatskog jezika, ovaj izuzetno značajan izveštaj, posebno u ovakvom političkom trenutku, u mnogim delovima je kritičan prema vlastima. Istovremeno, Reporteri bez granica zameraju EK da ne ističe odgovornost policije, Aleksandra Vučića i njegovih pristalica zbog ugrožavanja bezbednosti novinara
Ako se nešto može odmah reći o novom izveštaju Evropske komisije (EK) o vladavini prava u Srbiji, to je da je, prevedeno sa standardno suzdržanog diplomatskog jezika ove vrste izveštavanja, nepovoljan i u mnogim delovima kritičan prema Srbiji.
Značaj ovog izveštaja je popriličan, naročito u trenutku velike političke krize u Srbiji. Jedan od dobrih primera je i deo o „Medijskom pluralizmu i slobodi medija”, koji se, između ostalog, bavi pitanjem formiranja Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM). Značaj tog procesa uvećan je prošle godine, kada su Evropska komisija i Vlada Srbije tu zakonsku obavezu eksplicitno navele kao nešto što treba uraditi pre otvaranja Klastera 3, odnosno novih 8 poglavlja reforme društva na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. A to znači i novih fondova EU za pomoć u reformama – novcu koji je Vladi Srbije, koja se između dogovora o Klasteru 3 i ovog izveštaja našla u vrlo izazovnoj situaciji, svakako potreban. Srbija je kandidovala više projekata koji bi se finansirali iz ovih fondova, a projekti iz energetike i saobraćajne infrastrukture vredni su 4,5 milijardi evra.
Ozbiljno zabrinuti za nezavisnost REM-a
Tako se dogodilo da o nesrećnom REM-u, neuralgičnoj tački kontrole elektronskih medija u Srbiji, visi veoma značajan novac, ali i sudbina procesa reformi i pridruživanja zemlje Evropskoj uniji, za koju je kandidaturu podnela pre 16 godina.
„U vezi sa nezavisnošću Regulatornog tela za elektronske medije ostaje ozbiljna zabrinutost zbog odlaganja i nedostataka u proceduri izbora novog Saveta REM-a, što podriva poverenje javnosti u taj proces”, kaže se u izveštaju.
Evropska komisija od 2020. redovno objavljuje izveštaje o vladavini prava (Rule of Law Report) za sve države članice EU, dok je Srbija, kao država kandidat, prvi put uključena prošle godine. Prethodni ovakav izveštaj o Srbiji takođe je imao nekoliko zamerki na rad REM-a.
Tada je izražena eksplicitna sumnja u dostatnost depolitizacije izbora članova Saveta REM-a, neefikasnost u suzbijanju strane propagande u elektronskim medijima (EU, naravno, misli na Rusiju i eksplicitno je pominje, kao i rat u Ukrajini), a u izveštaj za 2024. je ušla i ocena iz izveštaja OEBS-ovog tela ODIHR (Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava) da je REM tokom izbora „zadržao pasivan pristup”.
U poređenju sa time, novi izveštaj je svakako detaljniji i kritičniji. Sama lista zamerki, samo u odnosu na REM, izgleda ovako:
REM nije izrekao sankcije prema emiterima koji često krše pravila, posebno navodeći rijaliti programe „sklone nasilju”.
Predlog izmena statuta REM-a predviđa tajnost izvesnih dokumenata, što ometa transparentnost njegovog rada.
REM je objavio izveštaj o nadzoru nad medijima tokom izbora čitavih 14 meseci nakon izbora (koji su se održali 2023)
Konkurs za petog emitera sa nacionalnom frekvencijom nije dovršen, „bez opravdanog razloga za odlaganje”.
Ponovo dezinformacije i medijske manipulacije (Rusija ponovo navedena kao izvor).
Dodela dozvole za kablovsko emitovanje za R(ussia) T(oday) Balkans i emitovanje putem kablovskog operatera u većinskom vlasništvu države (Telekom).
Nakon opisa čitavog kolapsa procesa izbora za Savet REM-a, uključujući i studentski protest ispred RTS-a i trenutno stanje tog postupka, EK kaže i da „odlaganje i nerazmotreni nedostaci u prethodnoj proceduri (izbora za Savet REM-a) stvaraju sumnju u posvećenost zaštiti procesa nominacije od političkih uticaja i povećanju nezavisnosti REM-a“.
„Poverenje javnosti je podriveno”, kaže se.
Jednostavno poređenje pokazuje mnogo veće interesovanje EK za beskonačno formiranje Saveta REM-a i njegovu ulogu u reformama, što je očigledno deo klastera mera koje EK traži od Srbije u cilju stvaranja ravnopravnijih izbornih uslova. Ne zaboravimo da je među dogovorenim reformama za otvaranje Klastera 3, pored nastojanja da se uspostavi funkcionalno regulatorno telo za elektronske medije, i zakon o reviziji biračkih spiskova koji se Vlada Srbije obavezala da donese tokom 2025. godine. Detaljnost i konkretna priroda zamerki čini mogućnost da se Vlada Srbije još jednom „provuče” bez suštinskih promena na polju nezavisnosti medija, kao toliko puta do sada. To, naravno, ostaje da se vidi.
Vlast vs. opozicija – 94:6
Ova lista zamerki, međutim, ne odnosi se samo na REM. EK je u izveštaju više puta ponovila konstataciju da „neki mediji” nastavljaju da dobijaju sredstva iz budžeta kroz sufinansiranje uprkos tome što krše Kodeks novinara Srbije, što je zakonski uslov za dobijanje tih sredstava.
Izveštaj se posle toga bacio na – javne medijske servise Srbije, a posebno na RTS. Kontekst protesta zbog nezadovoljstva izveštavanjem javnog servisa o protestima i demonstracijama u Srbiji nije izostao.
Citiran je izveštaj MPM (Medija Pluralism Monitor – organizacije koja se bavi analizom i ocenom slobode i pluralnosti rada medija) koji u „indikatoru nezavisnosti javnog servisa” registruje povećanje rizika od političkog uticaja na rad javnog servisa na 70 procenata („visoki rizik”).
Iako su preduzete mere za odvajanja dela finansiranja javnog servisa, „ostaje da se vidi da li je iznos pretplate za javni servis dovoljan da obezbedi njegovu potpunu finansijsku nezavisnost”.
„Ostaje zabrinutost u pogledu uređivačke autonomije, ograničenog pluralizma i pristrasnog izveštavanja u korist vlasti”, kaže se još o medijskim javnim servisima.
Vladajuća većina je zauzela 94 procenta izveštavanja u udarnom dnevniku RTS-a, a ostalo opozicija.
Navode se kritike novinara, civilnog sektora i samih zaposlenih na RTS-u zbog odsustva izveštavanja o studentskom protestu nakon nesreće u Novom Sadu.
Pomenuti MPM u izveštaju za ovu godinu, navodi EK, ocenio je rizik od narušavanja „političke nezavisnosti medija” kao „vrlo visok” (92 procenta).
Iako je Vlada ispunila obećanje o centralizovanom digitalnom uvidu u sistem sufinansiranja medijskih sadržaja u javnom interesu (a obavezala se da u istom registru bude i novac koji mediji primaju i iz drugih izvora javnog novca, uključujući i reklamiranje), izveštaj kaže da on „još treba da bude potpuno primenjen” (primedba koja je samo kopirana iz prošlogodišnjeg izveštaja).
Jasno je da je EK registrovala ogromno nezadovoljstvo studenata i građana javnim servisom i njegovim izveštavanjem (odnosno odsustvom izveštavanja) o neoporecivo najvažnijim događajima u Srbiji, izazvanim padom nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
U kontekstu, recimo, istraživanja koje je sprovela CRTA 2023. godine, u kojem je svaka druga osoba pokazala eksplicitno poverenje u RTS, sasvim je jasno da i pitanje izveštavanja i nezavisnosti javnog servisa potpada pod unapređenje izbornih uslova.
„U prisustvu policije”
Pravo na pristup informacijama od javnog značaja (zapravo dokumentima državnih organa), i dalje je problem, kaže se u izveštaju. A posebno za novinare – oni dobijaju procentualno manje odgovora na zahteve nego građani.
Navodi se da je Srbija potpisala, ali ne i ratifikovala (usvojila u parlamentu) Konvenciju Saveta Evrope o pristupu zvaničnim dokumentima (stupila na snagu 2020. godine), a odsustvo prava Poverenika za pristup informacijama od javnog značaja da, eventualno, prinudi organe vlasti da postupe po zakonu „ostaje jedna od glavnih prepreka slobodnom pristupu informacijama”.
Prošle godine, MPM je procenio rizik po pluralizam i slobodu medija u Srbiji na 50 procenata, što je po ovogodišnjim, izmenjenim kriterijumima za ocenjivanje bila sama gornja granica „srednje niskog rizika”. Sada je ista organizacija ocenila taj rizik sa 68 procenata, odnosno blizu donje granice „visokog rizika”.
Kada pogledamo izveštaj MPM-a na koji se EK poziva, videćemo da su samo Albanija (69), Mađarska (74) i negativni šampion Turska (78 procenata) iza nas.
Izveštaj se zatim okrenuo bezbednosti novinara u Srbiji, navodeći da ta oblast budi „sve veću zabrinutost”, pre svega zbog porasta broja incidenata. U jednoj kratkoj rečenici ističe se i da su novinari van velikih gradova u posebno lošoj situaciji. Najvažniji nalazi izveštaja u delu o bezbednosti novinara su sledeći:
Ponovljene izjave visokih zvaničnika o radu istraživačkih i ostalih novinara „imaju efekat zastrašivanja” prema slobodi izražavanja.
Novinari se susreću sa povećanim pritiskom i napadima u kontekstu studentskih i građanskih protesta.
Civilni sektor je izvestio o upotrebi špijunskih softvera na uređajima (telefonima) novinara, aktivista i boraca za ljudska prava.
Nekolicini stranih novinara, uključujući i one iz EU, zabranjen je ulazak u Srbiju pred protest 15. marta.
Samo u prva tri meseca ove godine zabeleženo je više od polovine incidenata prema bezbednosti novinara u odnosu na ukupan broj takvih događaja iz prošle godine.
Neki od tih incidenata dogodili su se u prisustvu policije.
Nekoliko asocijacija medija je suspendovalo svoje učešće u Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara zbog neefikasnosti nadležnih organa u procesiranju napada na novinare ili zbog generalnog nezadovoljstva osnovnim demokratskim standardima i principima vladavine prava u Srbiji.
Nije bilo napretka u procesiranju odgovornih za tri ubistva novinara iz 1994, 1999. i 2001. godine, od kojih je jedan slučaj i zakonski zastareo.
SLAPP tužbe sve više ometaju rad istraživačkih medija i organizacija civilnog društva (Srbija još nije uskladila zakonodavstvo sa evropskim standardima koji podrazumevaju i rano odbacivanje očigledno neosnovanih tužbi i zaštitu novinara od zlonamernih sudskih postupaka).
Sudovi u slučajevima tužbi protiv novinara i medija ne prate odluke Evropskog suda za ljudska prava.
Martin Ru (Roux), šef kriznog odeljenja Reportera bez granica, povodom dela izveštaja EK o bezbednosti novinara, izjavio je da, „iako izveštaj pruža sveobuhvatan pregled nasilja počinjenog nad medijskim stručnjacima, Evropska komisija ne ističe inherentnu odgovornost policije, predsednika Aleksandra Vučića i njegovih pristalica“, posebno od izbijanja protesta protiv vladajuće stranke.
Ovaj kritični izveštaj se, pored medija i slobode izražavanja, bavi i mnogim drugim oblastima vladavine prava, u kojima je jednako precizan, konkretan i kritičan.
Ni prethodni nije bio drugačiji, ali su protesti, događaji izazvani protestima, ili oni kojima su protesti dali veću težinu nego inače (kao što je izbor Saveta REM-a), a posebno reakcija režima na njih, učinili isti pristup izveštača kudikamo konkretnijim, a izveštaj sadržajnijim.
Kao i mnogo toga drugog, protesti u Srbiji su osvetlili neke od razloga zbog kojih se održavaju na način koji više ne dopušta mnogo kompromisa, pa ni u izveštavanju Evropske komisije.
Teško je pretpostaviti da bi zemlja o čijoj je pravnoj uređenosti mišljenje EU ovakvo, mirno zaradila otvaranje Klastera 3, za koji je tehnički spremna već nekoliko godina, ali suštinski, očigledno, daleko od spremne.
Iako su se i čudnije stvari događale u našim odnosima sa EU, čini se da je kontekst velike pobune protiv korupcije i njenih posledica svakako promenio i te odnose na način čije ćemo posledice tek videti.