Od kako je nedeljnik VREME osnovan pre trideset godina raspao se SSSR, ubijena je SFRJ, ujedinila se Nemačka, revolucija prenosa informacija i komunikacija je promenila ljude, društva i politiku, naša deca dobar deo svog životnog iskustva danas stiču na društvenim mrežama, čitav svet se promenio, ali je jedno ostalo isto: načela novinarstva, način izveštavanja i tumačenja stvarnosti, shvatanje uloge medija u društvu redakcije VREMENA. Na istim principima na kojima su ljudi kojih više nema pokrenuli prve privatne novine u Jugoslaviji u ulici Narodnog fronta, stoje novinari koji danas rade u Kosovskoj.
Položaj medija, standard i uslovi pod kojima u Srbiji rade nepotkupljivi novinari nikada nisu bili gori. U društvu u kome je uspostavljena borbena formacija jednoumnih režimskih medija, novinari koji rade u kritičkim medijima su primorani da prave mnoge kompromise, da bi mogli beskompromisno da da se bave svojim poslom, da izveštavaju javnost držeći se profesionalnih i moralnih standarda.
U svetu u kome se svekolika ideologija rastapa do neprepoznatljivosti u globalnoj mreži, rad u skladu sa najosnovnijim načelima novinarstva u Srbiji se pretvorio u svojevrsnu borbu za nekakve ideale. Baš kao nekada u ratnim, VREME danas u mirnodopskim uslovima radi u vanrednim, prosto rečeno nenormalnim okolnostima. Ni po tom pitanju se ništa nije promenilo.
“VREME je uvijek bilo nezavisno, ali ne i neutralno. Time hoću reći da smo od prvog broja pa do ovog koji držite u rukama pisali iz pozicije žrtve svakog progona ili diskriminacije, uvijek na strani slabijih, uvijek protiv ratova, nacionalizma, šovinizma, autoritarnosti, partiokratije i kleptokratije, uvijek u sukobu sa gospodarima ratova, kriminalnih klanova i tuđe muke, uvijek u borbi za toleranciju, dijalog, slobodu izražavanja, demokraciju i javni interes. Nikad nećemo prestati, niti se umoriti da stvari nazivamo pravim imenom“, napisao je povodom tridesete godine postojanja odgovorni urednik VREMENA Filip Švarm.
Dvadeset godina ranije, povodom desete godišnjice, naš višedecenijski glavni urednik Dagoljub Žarković je napisao: ”Mi verujemo da je naša uloga u prethodnih deset godina (kao što će biti i u narednih 110 godina) bila da štitimo javni interes. Neki put s manje, drugi put s više uspeha. Naravno, i da nam čitaoci plate za tu uslugu, a da nas država ne kažnjava što se trudimo da je popravimo.”
Drugim rečima: novinari VREMENA će, bez obzira na neprijatne posledice, nastaviti da vlastodršcima i svima drugima postavljaju neprijatna pitanja i tragaju za odgovorima na njih, prosto zbog toga što je to posao novinara. To nije nekakva odluka ovog, ili bilo kog ranijeg Kolegijuma VREMENA. To je nešto što se u našoj redakciji podrazumeva.
Andrej Ivanji, urednik u nedeljniku Vreme