Učesnici protesta zajedno sa studentima dobili su novo, sada ustaljeno, zvanje od strane Srpske napredne stranke i njima naklonjenih medija – „blokaderi teroristi“. Ovaj diskurs traje već par nedelja, a uzeo je maha nakon vidovdanskog protesta. Pored toga, režimski tabloidi nisu uspeli da ne propuste priliku da teroristima nazovu novinare United Media.
Naslovne strane Informera, Srpskog telegrafa i novina Alo danas „krase“ tekstovi o „tajnom kodu blokader“, zelenim svetlom, koje svi oni, vođeni izjavama Aleksandra Vučića, vide kao poziv studenata na nasilje i rušenje države.
Pomenuti tekstovi neizostavno nazivaju studente „blokaderima teroristima“, ali u isti koš stavljaju i medije u sklopu korporacije United Media.
„Šta je to sa mojim narodom? Zameniću ga za neki novi“ – kultna replika iz predstave Kralj Ibi Ateljea 212, na koju podseća marketinški stručnjak Igor Avžner i ističe da ona danas deluje kao groteskna metafora političke stvarnosti u Srbiji.
„Vladar kojem nije dovoljna ‘količina ljubavi’ svojih podanika, pokušava da pronađe narod koji će ga voleti ‘srazmerno veličini njegovog ega’. U današnjem kontekstu, od kultne predstave ostao je tek video zapis, dok iza kulta ličnosti jednog novog ‘Kralja Ibija’ ostaje samo – da parafraziramo Pekića – Odbrana i poslednji dani“, naglašava Avžner.
Navodi da etiketiranje studenata kao „blokaderi teroristi“, targetiranje medija iz United Media grupe kao „Šolakovi plaćenici“, i sve češće zazivanje imena Dinka Gruhonjića, predstavljaju deo istrošene propagandne mašinerije.
„Te složenice deluju istrošeno, prevaziđeno, neuverljivo i gubitnički. Tačno kao da su i kreirane za one koji ne znaju ko su Andrić i Pekić, a svakako još manje Gruhonjić i Šolak. Ali to nije ni bitno. Bitan je narativ. Kao što su poslednja dvojica pomenutih potpuni anonimusi koje ni za ‘Ćaci’ dnevnice ne bi ta ciljna grupa mogla da prepozna na fotografiji, tako su ‘blokaderi teroristi’ još jedna nedefinisana ‘baba roga’ kojom Vučić, ponavljam, gubitnički, pokušava da zastraši onaj deo biračkog tela koji ga iz neznanja, nemogućnosti dobijanja informacija ili jednostavno pod pritiskom, još uvek podržava“, objašnjava Avžner.
Kao neko ko prati propagandne mehanizme vlasti, on ukazuje da se čitav narativ osmišljava u kontrolisanom okruženju, na osnovu rezultata fokus grupa, i potom distribuirano kroz tabloidnu mašineriju.
„Isti tekst, isti naslov, ista poruka – samo drugo pakovanje. Sve se emituje iz jednog centra. ‘Hipnotisana gomila’ dobija potpuno istu informaciju preko mnogo njima dostupnih ‘glasila’, i gde god pogleda, potvrđuje istinitost dobijene informacije, jer druga i ne postoji. Danas, Radar, Nova S, Nova Ekonomija, Vreme, a o N1 i da ne govorim su odavno etiketirani kao ‘strani’, ‘plaćenički’, ‘mediji sa agendom’… tako da se tu i ne traži verifikacija. Na sreću društva u celini, partijska glasila – tabloidi u štampanom ili elektronskom obliku su izgubila monopol na kreiranje javnog mnjenja. Društvene mreže, snimci sa lica mesta, ili jednostavno izlazak na ulicu, razbijaju „horor priče“ kreirane iz bolesne mašte izraelskih, srpskih, engleskih ili već kojih, političko-marketinških savetnika. Iako smo upravo zahvaljujući Vučićevoj propagandi i sistematskom ‘ispiranju mozga’ postali duboko podeljeno društvo, činjenica je da sve više ljudi shvata šta je istina, a šta laž“, kaže Avžner.
On smatra da i pored duboke društvene podele koju je propagandna mašinerija proizvela, sve više ljudi uspeva da razlikuje istinu od laži.
„Narod je distinkciju napravio. I neće se vratiti na staro. Tlo za nove složenice više nije plodno“, ocenjuje Avžner.
S druge strane, ponašanje vlasti, uključujući hapšenja, političke progone, nasilje i pretnje, ukazuje da upravo vlast nije napravila tu distinkciju.
„Čini se da su počeli da veruju u sopstvene laži. To je stanje koje se medicinski može opisati kao diluzija – zabluda. Narod ne može biti zamenjen. Logičan sled je da narod zameni njega – i to što pre, legalno i bezbolno. Narativi više ne prolaze, a kako narativi gube na snazi – prolaznost postaje stvarnost za vlastodršce. Dakle da zaključimo: udaranje na sva zvona etiketama ‘blokaderi teroristi’, nema nikakvog
efekta. Ljudi vide i čuju, i ljudi su se oslobodili straha. A kad smo već kod zvona… da završim književnim delom, kako sam i počeo. Ovaj put sa Hemingvejom: ‘I stoga, nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom’“, zaključuje Avžner.
Programski direktor N1 Igor Božić smatra da ovo nisu obični napadi, odnosno, ne dolaze samo od tabloida.
„Orkestrirano je sve krenulo posebno, snažno, od onog trenutka kada se Aleksandar Vučić obratio novinarima koje je poveo sa sobom u Sevilju i rekao da su N1 i Nova teroristički mediji. Dakle, nije prvi put da on govori da su teroristički, ali prvi put je rekao da očekuje od tužioca da reaguje tim povodom“, objašnjava Božić.
Dodaje da je onda nakon toga usledila potpuna hajka na tabloidima, jer kako „Vučić nešto kaže oni to dodatno pojačavaju“.
„Onda smo mogli da čujemo i na Informeru da se njihov vlasnik, Dragan J. Vučićević, zapravo poziva na progon naših novinara koji izveštavaju sa terena. Dakle, potpuno obskurna situacija da novinari koji zaista izveštavaju sa terena budu nazivani teroristima jer izveštavaju o tome što se dešava na ulicama“, ističe Božić.
Ocenjuje da je očigledno da Aleksandru Vučiću i ljudima koji rade po njegovim tabloidima stalo da sakriju vidljivost onoga što se dešava u Srbiji, a o čemu izveštavaju novinari N1.
„To mu predstavlja ozbiljan problem do te mere da potpuno absurdno izveštavanje naziva terorizmom. To nije samo absurdno, to je i ozbiljno opasno, zato što ukazuje na tendenciju korišćenja i zloupotrebu moći, huškanja državnih organa na nezavisne medije, odnosno na medije koje on ne može da kontroliše. I to je jedan jasan znak u kom smeru ova zemlja može da krene ako se oni stvarno ne dozovu pameti i rade onako kako bi svaka normalna država morala da radi, a to je po zakonu i da ne zloupotrebljavaju institucije, a najavljuju da će to raditi“, zaključuje Božić.
Podsećamo, 28. juna u Beogradu se održao studentski protest „Vidimo se na Vidovdan“, koji je trajao od 18 do 21.40 časova. Odmah po završetku protesta dogodili su se prvi incidenti na Bulevaru kralja Aleksandra, a zatim i kod Londona i Beograđanke. U više navrata su bačeni suzavci na više lokacija, incidenti su trajali i posle ponoći.