Tokom 2024. godine, naslovne strane šest dnevnih listova – Informera, Srpskog telegrafa, Alo-a, Večernjih novosti, Kurira i Politike – bile su poprište najmanje 1.447 manipulacija, pokazuje istraživanje Raskrikavanja.
Svakog jutra prošle godine građani su se budili uz naslovnice koje su ih uvodile u crno-beli svet. U tom svetu, Aleksandar Vučić je bio neumorni borac za Srbiju, opozicija je opasna i izdajnička, dok je uglavnom sve što je dolazilo sa Zapada bilo obmanjujuće. To je bila „realnost” koju su 2024. godine dan za danom stvarali srpski tabloidi.
Kao i prethodnih godina, u neslavnom vrhu našao se Informer sa 384 manipulativna teksta na naslovnicima, odmah za njim slede Alo (321) i Srpski telegraf (279), a ne zaostaju ni Večernje novosti (263), Kurir (104) i Politika (96).
U 2024. godini, naslovne strane ovih novina bile su i svojevrsni foto-album predsednika – čak 1.177 puta Aleksandar Vučić našao se na njima, gotovo uvek uz hvalospeve.
Sve novine beleže porast manipulacija u odnosu na prethodnu godinu.
Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, izdavači ovih šest listova su i ove godine sklopili ugovore sa državnim institucijama i lokalnim samoupravama u ukupnoj vrednosti od skoro 1,4 miliona evra.
Informer – novi dan, nova laž
Kupite li bilo koji broj Informera, skoro da nema šanse da na naslovnoj strani nećete naći makar jednu manipulaciju. To pokazuje i najnovije istraživanje Raskrikavanja – u protekloj godini je na naslovnim stranama 306 objavljenih brojeva imao minimum 384 manipulativnih vesti i dezinformacija.
U najvećoj meri radilo se o naslovima koji su se mogli oceniti kao pristrasni, jer je njima tabloid manipulativno zauzimao ovu ili onu stranu, neretko koristeći ostrašćen jezik uvreda. Osim pristrasnih, na naslovnicama Informera su se svakodnevno mogli pročitati i neutemeljeni – oni u kojima je bilo nedovoljno, a najčešće nikakvih dokaza u samom tekstu. Drugim rečima, radilo se o nepotkrepljenim, proizvoljnim zaključcima novinara koje se baziraju na njegovom mišljenju i afinitetima, a ne na činjenicama.
Takvih, manipulativnih, naslova bilo je najviše u tekstovima o unutrašnjoj politici, odnosno o aktivnostima opozicije koju je tabloid i prošle godine blatio, za račun vlasti Srpske napredne stranke.
O razmerama te kampanje svedoči i to što smo reč „Đilas” i „đilasovci” u korupusu tekstova koje smo zabeleželili, prebrojali najmanje 70 puta za godinu dana, a ona je uvek korišćena u negativnom kontekstu.
Naslovi o Đilasu i „đilasovcima” punili su naslovnice naročito u prvoj polovini godine pred junske parlamentarne izbore. Kako su prošli izbori, tako je broj ovakvih naslova naglo opao. Ipak, tema se vratila na naslovnice nakon pada nadstrešnice – opozicija je tada došla na još jedan udar ovog prorežimskog tabloida koji ih je optuživao da stoje iza studentskih protesta i da koriste tragediju da dođu na vlast.
I ranijih godina smo pisali o tome da domaći tabloidi iz naše analize stvari prikazuju na crno-beli način, ističući pojedine političke aktere kao negativce kojima ne treba verovati i koje zapravo treba mrzeti. Osim Dragana Đilasa, jake reči nabijene emocijama korišćene su i u naslovima o Aljbinu Kurtiju, pripadnicima opozicije, pa i svetskim liderima.
Od uvreda na račun drugih, jedna se naročito istakla: najmanje jednom mesečno je neko na naslovnoj nazivan „ludim”.
Ali dijapazon uvreda je bio mnogo širi od toga:
Sem ovih, Informer je vodio još neke borbe, a vredna pomena je ona koja se tiče iskopavanja litijuma. Kao prorežimski tabloid, u izveštavanju uvek prati retoriku vlasti o svim pitanjima, što je bio slučaj i ovde.
Umesto da temi iskopavanja litijuma, o kome i dalje postoji široka debata u društvu, pristupi oprezno i analitično, tabloid je u propagandističkom maniru zauzeo decidirani stav – litijum je razvojna šansa, a eksploatacija apsolutno bezbedna.
Urednik kao izvor
Kada je reč o izvorima koje Informer koristi u izveštavanju, ove godine su novinari Raskrikavanja, koji prate izveštavanje Informera skoro deceniju unazad, primetili jednu novinu. Naime, u mnogim tekstovima jedini izvor za tvrdnje bio je urednik Dragan J. Vučićević.
Vučićević je, naime, napravio i kablovski TV kanal za koji je dobio dozvolu od REM-a 2023. godine, a glavni „proizvod” su živa uključenja u kojima uređivački kolegijum na čelu sa njim komentariše aktuelna dešavanja. Pred ekranom on iz uredničke fotelje u programu iznosi raznorazna „saznanja”, koja se sledećeg jutra mogu čitati i u štampi, a kojima, po svemu sudeći, nije potrebna nikakva dalja provera.
Tako je on lično bio izvor „saznanja” da Zapad sprema vojni udar u Republici Srpskoj, da su protesti protiv litijuma deo šireg plana za rušenje Vučića, ili da Šolak i Đilas spremaju udar na Srbiju. Takvi tekstovi po pravilu počivaju samo na njegovoj časnoj reči.
„Lideri hejterske opozicije nameravaju da nasilnim protestima sruše predsednika Vučića i preotmu vlast, saznaje Informer. Naš urednik Dragan J. Vučićević je otkrio detalje paklenog plana iza kojeg stoje tajkuni Dragan Đilas i Dragan Šolak u saradnji sa stranim službama”, piše Informer u jednom od takvih tekstova, a njegove informacije, kako se navodi, potiču „s jednog od sastanaka opozicije”.
Razlog zbog koga smo ove naslove ocenjivali kao pristrasne i neutemeljene jeste što su tekstovi bili bazirani samo na izjavama i procenama jedne strane (onih koji lobiraju za iskopavanje). Zbog izostanka balansa i ignorisanja onog dela javnosti koji se tome protivi i upozorava na moguće štete po zdravlje ljudi i prirode, reč je o klasičnoj medijskoj manipulaciji koja ima političke ciljeve – da proizvede konsenzus među građanima o ovom pitanju i da se prekine dalji otpor eksploataciji.
„Odbacivanjem litijuma gubimo milijarde”, „Litijum neće otrovati vodu”, „Litijum ne ubija poljoprivredu”, „Kopanje litijuma ne šteti okolini”, „Litijum je naša šansa”, „Litijum neće zagaditi našu zemlju”, „Litijum donosi milijarde”, „Litijum donosi 20.000 radnih mesta”, „Litijum vodi Srbiju u vrh” – samo su neki od naslova kojima nas je tabloid ubeđivao da je iskopavanje litijuma u našem najboljem interesu.
Lepa reč, osim za litijum, mogla se tradicionalno pročitati i za Aleksandra Vučića. Štaviše, paralelno sa optužbama i uvredama na račun opozicije ili pojedinih regionalnih lidera, tekla je i propaganda podrške predsedniku i njegovim aktivnostima. Njegova fotografija se na naslovnicama našla najmanje 167 puta – skoro svaki drugi dan. U dve trećine slučajeva, Vučič je prikazan u pozitvnom svetlu, a ređe u neutralnom.
Isto kao i svih prethodnih godina, Vučić ima dve moguće uloge u priči koju o njemu priča Informer – ili je veličanstveni lider bez koga bi Srbija načisto propala, ili potencijalna meta spletkaroša i atentatora koji bi da ga svrgnu s vlasti ili ubiju: „Đilasovci bi Vučića mrtvog”, „Zapad i Šiptari spremaju Vučiću pakleni maj”, „Ološ želi da Vučić umre”, „Hoće da obese Vučića”.
U ovoj drugoj grupi se našao i naslov: „Skrozza: Vučića je trebalo ubiti u oktobru 2000. godine” kojim je otpočela višednevna kampanja protiv novinarke Tamare Skrozze, iako ona ovako nešto nikad nije izjavila.
Dva meseca kasnije je i stručna služba REM-a zaključila i time praktično potvrdila da Skrozza nije pozvala na Vučićevo ubistvo za šta su je optuživale provladine televizije i tabloidi, među kojima je bio i Informer. Savet REM-a je, međutim, jednoglasno odbio da pokrene postupak protiv televizije Pink koja je zajedno sa tabloidima targetirala Skrozzu tih dana.
„Kakva god odluka REM-a da je došla ja ne bih bila zadovoljna zato što ono što je meni urađeno ne može da bude poništeno, dakle, tragovi toga su ostali bez obzira na ovu ili onu odluku REM-a”, kaže Skrozza u razgovoru za Raskrikavanje.
Skrozza napominje da ju je odluka stručne službe REM-a ipak iznenadila i donela „neku vrstu mira” jer se pokazalo da su u pravu oni koji su stali u njenu odbranu.
„Ta odluka je pokazala da nismo ludi ni ja, ni svi ostali koji su me podržavali tvrdeći da tu (u objavama tabloida, prim. aut) jeste bilo govora mržnje i da to jeste bilo targetiranje i progon mene.”
U periodu kada se našla na meti tabloida, Skrozza je najavila tužbe, ali joj se potom zbog svega toga pogoršalo zdravstveno stanje, te je od tužbi odustala kako ponovo ne bi morala da prolazi kroz celu situaciju.
„Želela sam tada da ih tužim, ali se meni zahvaljujući svemu tome što se događalo zdravstveno stanje pogoršalo i nisam imala više snage da se bavim time i da ponovo prolazim kroz to, tako da sam od toga odustala i ne kajem se.”
Alo, novinarstvo: 321 manipulacija, jedan heroj
Zlatko Kokanović nije planirao da postane javna ličnost, a još manje neko čije će ime i lice redovno krasiti stranice tabloida i postati tema izjava najviših državnih funkcionera.
Ipak, tabloidi su ga definitivno učinili poznatim.
Kokanović, jedan od osnivača udruženja „Ne damo Jadar” kroz smeh kaže: „Jedno šest meseci nisam se skidao (sa naslovnica prim. aut)”. Izgovara to ležerno, iako su ga tabloidi poredili sa akterima Majdana, a Alo je njega i njegove saborce nazivao „anti-Srbima”, „ustašama”,„lažnim ekolozima”, „stranim plaćenicima”, i isključivo usmerenim protiv Aleksandra Vučića i Srbije.
„Bilo je to malo neprijatno u početku”, priznaje za Raskrikavanje, „sada bi me iznenadilo da nešto lepo napišu o meni”.
Ovakvo etiketiranje Kokanovića dešava se u kontekstu šire uređivačke strategije ovog tabloida, koja je izrazito naklonjena projektu iskopavanja litijuma, kako je primetilo Raskrikavanje.
Više od dvadeset naslovnica posvetili su litijumu i tekstovima koji afirmativno govore o njegovoj eksploataciji, naročito u dolini Jadra. Čitaocima se ponavlja narativ da projekat ne ugrožava životnu sredinu i da će doneti brojna radna mesta.
Zanimljivo je da nijedan od ovih tekstova nije potpisan, a gotovo svi su identično formatirani – najava na naslovnici u donjem levom uglu, unutra vest na zasebnoj strani bez drugih reklama. Iako deluju kao plaćeni oglasi, nijedan tekst nije označen kao promotivan.
Raskrikavanje je još u aprilu prethodne godine zapazilo ovaj trend, kada su se istog dana u gotovo svim tabloidima pojavili nepotpisani hvalospevi o projektu Jadar. Na naša pitanja nije bilo odgovora – redakcije nisu potvrdile da li je reč o plaćenom sadržaju, a kompanija Rio Tinto ignorisala je sve pozive i poruke.
Suočen sa ovakvom medijskom kampanjom, Kokanović vidi i drugu stranu medalje: „Oni misle da nas blate, ali nekada i negativna reklama može da bude pozitivna”, kaže on. „Dosežemo do velikog broja pratilaca, i njihovih i naših, a glavna stvar je da svi znaju da rudnik nije počeo sa radom.”
Uz manipulacije o Kokanoviću, tabloid Alo je tokom prošle godine objavio najmanje 321 manipulativnu, neutemeljenu i pristrasnu vest.
Lik predsednika Srbije Aleksandra Vučića se na naslovnim stranama ovog tabloida pojavio najmanje 186 puta, uglavnom u pozitivnom kontekstu (81 odsto) i u odsustvu bilo kakve kritike na njegov račun i akonto vladajuće stranke.
Vučić je uglavnom predstavljen kao heroj – predsednik koji je „svom snagom i srcem za Srbiju”, „moćnicima sve sasipa u lice” i „lavovski se bori za čast Srbije”. Istovremeno su ga često stavljali u ulogu žrtve tvrdeći da mu o glavi navodno rade mnogi – opozicija, Kurti, komšijske države, mediji, zapadne zemlje.
Za razliku od njega, o liderima opozcije Alo nema lepe reči, te ih je tendenciozno optuživao da prizivaju Vučićevo ubistvo, da u borbi za vlast „gaze sva uverenja i principe”, da „spremaju haos”, da su „lažni borci protiv nasilja” i da rade protiv interesa Srbije. Na radaru ovog tabloida posebno se našao predsednik Stranke slobode i pravde, Dragan Đilas za koga su tvrdili da je „puko”, da je „nasilan”, te da ga je „baš briga za našu decu”.
Među analiziranim tekstovima, učestalo su se pojavljivali i anonimni sagovornici uglavnom opisani kao „dobro upućeni dugogodišnji opozicionari”. Uvek su govorili u istom ključu – naglašavali podeljenost, slabost i navodnu unutrašnju paranoju opozicije, savršeno uklapajući svoje izjave u narativ koji tekst već servira čitaocu.
List Alo je u više navrata manipulisao predstavljajući kritike opozicije na račun Aleksandra Vučića ili vladajuće koalicije kao napade na Srbiju i delovanje protiv njenih interesa, izjednačavajući time vlast sa državom.
Jedan od takvih primera datira iz februara prošle godine kada je ovaj tabloid optužio opoziciju da pomaže kosovskom premijeru Aljbinu Kurtiju. Do ovog „zaključka” Alo je došao jer su predstavnici domaće opozicije prisustvovali sednici Evropskog parlamenta u Strazburu na kojoj su tražili da se pokrene istraga o regularnosti parlamentarnih izbora koji su u Srbiji održani u decembru 2023. godine. Ana Brnabić je tada kritikovala opoziciju jer nisu govorili o Srbima koji žive na Kosovu, što je Alo iskoristio da ih optuži da pomažu Kurtiju. Međutim, povod te posete nije ni bilo Kosovo.
Tokom prošle godine Alo je u više navrata dramatično najavljivao globalne sukobe. Tvrdili su da „Evropa srlja u rat sa Rusijom”, da NATO uskoro upada u Ukrajinu, što je „ulazak u Treći svetski rat”, da se „NATO sprema za veliki rat”. Ipak, uprakos bombastičnim naslovima, ove najave se nisu obistinile.
Već prvog dana nakon tragedije u Novom Sadu, Alo je krenuo sa spinovanjem – na naslovnici su članovi opozicije označeni kao „lešinari” koji zloupotrebljavaju nesreću, dok se pritom potpuno izostavljala suština poruka koje su tog dana vlasti upućivali građani i opozicija – da je korupcija ta koja je ubila ljude.
Narednog dana, sinhronizovano sa ostalim prorežimskim tabloidnim novinama, pojavio se novi narativ – da je u pitanju bila „stara” nadstrešnica koja navodno nije rekonstruisana. Od tog trenutka, pa u naredna dva meseca, kampanja se intenzivirala – gotovo svakodnevno su targetirani prvo opozicioni političari, a potom i studenti i građanski aktivisti.
Srpski telegraf: Ako opozicija dođe na vlast, kamen na kamenu ne bi ostao
Krajem maja prošle godine novinar Radara Vuk Cvijić u jednom kafiću u Kosovskoj ulici uočio je izvršnog direktora Srpskog telegrafa Milana Lađevića i njegovog zamenika Borisa Vukovića. Nije slutio da će se taj susret ubrzo pretvoriti u ozbiljan incident.
Prema Cvijićevim rečima usledio je fizički napad – Lađević ga je udario pesnicom u lice, zbog čega je novinar završio na tlu. Milan Lađević je, međutim, tvrdio drugačije. Po njegovoj verziji događaja, Cvijić je bio taj koji je prvi napao, ali nije došlo do fizičkog kontakta, a kako je završio na zemlji, Lađeviću je ostalo nejasno.
Tih dana, Srpski telegraf je stao na stranu svog direktora optužujući Vuka Cvijića da je on napao Lađevića, te poručujući mu „Vuče, vuče lažovčino jedna. Ni traga od udarca”.
Ipak, Osnovno javno tužilaštvo u Beogradu nedavno je dalo konačnu reč – ustanovljeno je da je Lađević zaista pesnicom udario Cvijića, ali da prema njihovoj proceni, u ovom slučaju nije bilo elemenata krivičnog dela.
Na pitanje kako komentariše optužbe koje je tih dana objavljivao Srpski telegraf, Cvijić kaže da je to bio očekivan scenario, ali da fizički napad nije očekivao.
„I ranije su blatili i mene i moje kolege. (…) Neočekivano je bilo da me fizički napadnu, a sa tim fizičikim napadom je povedena i ta kampanja blaćenja. Ne samo da su oni u navodima na sajtu i novinama objavljivali neistine, nego je mene napadač prijavio da sam ja napadač.”
Odluku tužilaštva da udarac Lađevića nije krivično delo Cvijić vidi kao očekivanu. „To je akrobatika tužilaštva koju smo na žalost već videli”, kaže on. „Kada su na inaoguraciji predsednika napadane moje koleginice, tužilaštvo je donelo odluku da su ih napadači branili, što je apsurdno. Šalje se poruka da je lov na novinare dozvoljen i tu se uključio i predsednik. Dakle nije dovoljno što mogu da nas napadaju na ulici nekažnjeno, nego evo i on nam je nedavno pretio hapšenjem.”
Manipulativne tvrdnje o napadu na Vuka Cvijića bile su samo deo od čak 279 manipulativnih, pristrasnih i neutemeljenih vesti koje je Srpski telegraf plasirao na svojim naslovnicama prošle godine, pokazuje analiza novinarki i novinara Raskrikavanja.
Centralna figura ovih naslovnica bio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić čiji se lik pojavio čak 259 puta, uglavnom uz izuzetno pozitivan narativ. Tabloid Vučića redovno predstavlja kao heroja u borbi za „srpske interese” – bilo da je reč o otvaranju fabrika ili međunarodnoj politici.
U periodu donošenja Rezolucije o Srebrenici na skupštini Ujedinjenih nacija, Srpski telegraf je danima pisao da mu „prizivaju smrt zbog borbe za Srbiju”, da Vučić bije „herojsku bitku” i da mu „spremaju osvetu zbog borbe u Njujorku”. Kada je Rezolucija pak izglasana, list je to manipulativno pretvorio u pobedu govoreći o „herojskoj borbi Vučića” i „velikoj moralnoj pobedi”.
Kampanja se nastavila i u narednim danima, a u samom finišu pred beogradske izbore, koji su održani početkom juna, tabloid je pisao da će Vučić biti među liderima novog sveta, te da mu se „dive i neprijatelji jer je mašina”.
Istovremeno, opozicija je konstantno predstavljana kao nesposobna, pa čak i opasna. U jednom od tekstova daju prognoze šta bi se desilo da opozicija dođe na vlast – „Bila bi to kataklizma (…) Kamen na kamenu ne bi ostao”, pisali su tada, tvrdeći, bez ijednog argumenta, da bi opozicija pogasila sve projekte i firme po dolasku na vlast i ostavila desetine hiljada ljudi bez posla.
Slični narativi pojavljivali su se više puta – „Dok se mamurna opozicija oporavlja od praznika, Vučić na gradilištu”, „Opozicija otišla u Strazbur da kuka, Vučić ide u Njujork da brani Srbiju”, „Dok se Vučič bori za Kosovo, opozicija putuje po evropskim prestonicama i olajava sopstvenu zemlju”, „Opozicija se plaši i pomena Vučičevog imena”.
Slično su prošli i susedi – Hrvati su za ovaj tabloid „obnevideli od mržnje” i bili su „u panici” jer oni nemaju litijum koji Srbija ima. Crnu Goru nazivaju srpskom Spartom jer su rezultati popisa u Crnoj Gori pokazali da je porastao broj građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Srpski telegraf je otvoreno navijao za Donalda Trampa tokom izborne kampanje na američkim izborima. Nazivali su ga „buldožerom” koji „čisti sve pred sobom do fotelje predsednika”. Sa druge strane, Trampovog protivnika Džoa Bajdena optuživali su da stoji iza uragana koji su zadesili SAD prošle godine jer navodno „upravlja vremenom”.
Osim Trampa, na naslovnim stranama Srpskog telegrafa neretko su se pojavljivali i senzacionalni naslovi o Vladimiru Putinu. Kako je Raskrikavanje pisalo 2022, nakon početka rata u Ukrajini, Srpski telegraf je promenio način izveštavanja o Putinu, koji je ranije uglavnom predstavljan u pozitivnom kontekstu. Putin se i tokom prošle godine pojavljivao na naslovnim stranama ovog tabloida, a narativ o njemu je ostao nedefinisan – nekad Putin ruši sve pred sobom, a nekad njega ruše.
Vesti iz hronike na naslovnim stranicama često su služile za prodaju novina – uz senzacionalne naslove i najave ekskluzivnih otkrića, iznošenje detalja iz istrage i oslanjanje na anonimne izvore, koji su neretko jedino uporište za tvrdnju koja bi završila u naslovu. Srpski telegraf je više puta pisao o Kosti Kecmanoviću opisujući ga kao „monstruma koji se ne kaje”, kao i o suđenju njegovim roditeljima često spekulišući i o privatnim detaljima iz njihovih života. Tabloid je verno pratio i istragu oko nestanka devojčice Danke Ilić, ponovo senzacionalno i oslanjajući se samo na nagađanja gde se ona nalazi i da li je živa.
Neprofesionalno izveštavanje Srpskog telegrafa potvrđuje uvek i Savet za štampu – samo u drugoj polovine 2024. prekršili su Kondeks novinara u čak 700 tekstova, pokazao je monitoring Saveta.
Večernje novosti – „temelj srpskog nacionalnog izveštavanja”
Čak 263 manipulativne, neutemeljene ili netačne vesti izbrojali smo na naslovnim stranama Večernjih novosti u 2024. godini. Po svojoj prirodi su bile dominantno pristrasne ili neutemeljene u dokazima i činjenicama, a najviše se manipulisalo u temama koje se tiču politike.
Za razliku od Informera čije su naslovnice bile poligon za unutrašnje političke obračune sa opozicijom, naslovnice Novosti su u najvećoj meri imale druge „mete” – pre svega, to su bili spoljni neprijatelji.
Tako nam su nam „Nemci lepili genocid”, EU nas „ucenjivala”, a Britanci „tiho ubijali Karadžića”, inače osuđenog ratnog zločinca koga Večernje novosti veoma cene. Zapad je udarao na Vučića, Amerika pretila Dodiku i naoružavala Kurtija, Hrvati „hapsili Srbe”, a „Kurtijevi policajci pucali i u ikone da Srbima ubiju dušu”.
Srbi su, sa druge strane, bili najčešća reč na naslovnicama ovog lista koji ima dugu tradiciju nacionalističke retorike.
Druga vrsta neprijatelja, prema naslovima Večernjih novosti, bili su unutrašnji neprijatelji – opozicija, novinari, nevladine organizacije. Njihov krajnji cilj – rušenje Vučića i države.
I u Večernjim novostima, kao i u drugim novinama, Vučić je bio česta figura na naslovnicama – fotografija mu se pojavila najmanje 161 put, gotovo isključivo u pozitivnom, ređe neutralnom kontekstu – on je tokom prošle godine „delio lekcije” po svetu, izbegavao diplomatske zamke i donosio investicije, dok su neprijatelji i duboka država za to vreme pokušavali da ga ugroze, sruše ili čak likvidiraju.
U tom smislu, da bi odbranile njegovu vlast, Večernje novosti su svaki protest i u 2024. godini pokušavale da prikažu kao napad na čitavu Srbiju. Opozicija je neretko bila na meti krajem godine, tokom studentskih protesta zbog nadstrešnice, a manipulativni naslovi su bili gotovo svakodnevni – „Divljanje opozicije u Novom Sadu”, „Ne može se na vlast divljanjem i paljenjem”, „Nered i blokade jedina taktika”, „Udaraju na vrh države, malo im 12 uhapšenih”, „Nasilnici prizivaju otcepljenje Vojvodine”, „Opet haos, više ne znaju ni šta hoće”.
Pokoji delić prostora na naslovnicama ostao je za „bočne” teme poput ljudskih prava i sloboda ili borbi oko normiranja jezika. Recimo, u više navrata se pisao o „teroru džender ideologa” i kako nam oni i njima slični razaraju jezik, sprovode „ideološko nasilje” nad njim, i „čupaju nam srpski koren i identitet”.
A upravo su Večernje novosti viđene kao čuvari tog identiteta, ako je sudeći prema rečima Aleksandra Vučića. On se, naime, na naslovnoj pojavio i 16. oktobra, u rođendanskom broju Novosti, i lično im poručio da su oni „temelj srpskog nacionalnog izveštavanja i zaštite vitalnih interesa srpskog naroda ma gde on živeo”, kao i čuvar države, crkve i ćirilice.
„Ugled koji danas imate stican je teško i dugo a time je i vaša odgovornost prema javnosti još veća”, rekao je, između ostalog, predsednik države i dodao da se Novosti beskompromisno pridržavaju principa da javnost ima pravo na činjenice, „u vremenima kada je istina devalvirana i izgubljena u beskraju lažnih i zlonamernih informacija”.
Ovaj list je, inače, deo godišnjeg monitoringa naslovnih strana od 2020. godine, a tokom prethodnih pet godina smo na naslovnicama Večernjih izbrojali više od 1.000 manipulacija i dezinformacija.
Kurir 2024 – naslov po meri režima
Tokom 2024. godine, istraživanje novinara Raskrikavanja otkrilo je da je na naslovnicama tabloida Kurir objavljeno najmanje 104 manipulativna teksta, što je skoro dvostruko povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Ovi tekstovi uglavnom su se fokusirali na političke teme – veličanje vlasti i diskreditaciju opozicije, a često i međunarodnih aktera. Naslovnice Kurira nisu služile za postavljanje teških pitanja ili razotkrivanje stvarnosti – bile su izlog propagande. Umesto analize ekonomskih odluka, političkih poteza ili ekoloških problema, čitaocima su nuđene poruke pažljivo prilagođene interesima vlasti, uz potpunu odsutnost kritičkog pogleda.
Manipulacije su najčešće dolazile kroz izraženu pristrasnost. Tekstovima se nije trudilo da događaje prikažu objektivno – umesto toga, njihov ton je otvoreno favorizovao vladajuću stranku.
Aleksandar Vučić pojavio se na naslovnicama Kurira čak 234 puta u toku godine, gotovo uvek u pozitivnom svetlu. Naslovi poput „Vatreni udar na Vučića”, „Srpski odgovor na Kurtijev zulum” ili „Vučić: Srbija nije džak za udaranje” bili su svakodnevica. Predsednikove izjave uvek su bile nepogrešive i hrabre, uz klišeirane fraze poput – „ključna poruka”, „direktno” i „hrabro”. Svaka kritika upućena predsedniku, bilo da dolazi od domaće opozicije ili međunarodne zajednice, opisuje se kao napad na Srbiju ili lično na Vučića, stvarajući atmosferu stalne ugroženosti.
Primer kampanje oko rudnika litijuma savršeno ilustruje ovaj pristup. Predsednik Vučić na naslovnicama Kurira prikazivao se kao jedini racionalan i odgovoran akter – on navodno pažljivo sluša glas naroda i „propituje” kompaniju Rio Tinto, dok se svaka kritika rudarenja istovremeno demonizuje i prikazuje kao destruktivna i štetna po Srbiju.
U međuvremenu, važni događaji poput masovnih protesta građana ili blokada univerziteta gotovo su potpuno izostali sa naslovnih strana Kurira – da je neko krajem godine čitao samo to, ne bi mogao u potpunosti da zna šta se događa zapravo.
S druge strane, opozicija je na prvoj strani Kurira bila sistematski diskreditovana. Najviše „udaraca” u negativnom kontekstu dobijao je Dragan Đilas, kojeg je Kurir uporno prikazivao kao izvor haosa, autokratu ili čoveka pod stranim uticajem. Redovno su mu se pripisivali planovi o nasilju i rušenju poretka. Ni ostatak opozicije nije bio pošteđen – kao celina, opisivani su kao grupa koja širi „antisrpsku histeriju” i podriva državne interese.
Uz opoziciju, često su se kao neprijatelji vlasti pominjali i strani akteri poput Aljbina Kurtija, Hrvata, stranih službi, evropskih političara, čime se dodatno podgrevala atmosfera u kojoj Srbija ima široki spektar navodnih neprijatelja koji žele da naruše njen napredak.
Tako, u prošloj godini najpre naslovnice Kurira, koje su bile deo ove analize, nisu bile prostor za informisanje, već alat za vođenje kampanje. Vlast se na njima pojavljivala kao nezaustavljivi heroj i žrtva, dok su kritičari prikazivani kao remetilački faktor, gotovo državni neprijatelji. Ovakva crno-bela slika nije nastala slučajno – ona je deo uređivačke strategije koja traje godinama, a čiji je cilj – oblikovanje stvarnosti po meri režima.
Politika „na ti” sa Vučićem: S naslovne strane – bez druge strane
Pažnja javnosti mesecima je tokom 2024. godine bila usmerena na Rezoluciju o Srebrenici. Provladini mediji, uključujući i dnevni list Politika, aktivno su, znatno pre njenog usvajanja, gradili narativ da je rezolucija zapravo pokušaj da se čitav srpski narod označi kao genocidan i da mu se nametne kolektivna krivica.
Pažljivo pripremljena medijska atmosfera omogućila je režimu jedan specifičan manevar – samo usvajanje rezolucije predstavljeno je kao diplomatska pobeda Srbije.
Naslovnice Politike su, iako je rezolucija prihvaćena, isticale kako je predsednik Srbije odneo veliku moralnu i diplomatsku pobedu. Argument je bio da je broj država koje nisu podržale rezoluciju bio veći od onih koje jesu.
Ovakav pristup ilustruje širu sliku izveštavanja ovog lista tokom 2024. godine. Na naslovnoj strani dnevnog lista Politika objavljeno je čak 96 tekstova koji su okarakterisani kao manipulativni, neutemeljeni ili izrazito pristrasni, što je duplo više u odnosu na analizu Raskrikavanja za 2023. godinu.
Na naslovnicama je uočljiva dominantna prisutnost predsednika Srbije Aleksandra Vučića – na njima se pojavio 170 puta, što znači da je bio štampan u gotovo svakom drugom broju Politike.
On se dosledno predstavlja u pozitivnom svetlu, dok analiza nije otkrila nijedan primer negativnog prikazivanja predsednika na naslovnicama. Čak i u brojevima bez njegove fotografije, predsednik se često spominje u naslovima i tekstovima.
Vučić je redovno prikazan kao državnik koji neumorno radi za mir, sposoban lider čije su namere dobronamerne i iskrene – nasuprot opoziciji i aktivistima koji se predstavljaju kao da žele upravo suprotno.
Raskrikavanje je prošle godine detaljno analizirao ovu propagandnu tehniku – pažnja javnosti sistematski se skreće sa važnih pitanja poput korupcije, organizovanog kriminala, spornih investicija ili protesta, na navodne pretnje atentatom na Vučića. Takve priče najpre plasiraju predstavnici vlasti i tabloidi, a onda ih, pokušavajući da ih kritički preispitaju, preuzimaju i nezavisni mediji.
Osim tehnike „ubistva Vučića” Politika je tokom cele 2024. godine koristila i lik Aljbina Kurtija kao još jedno efikasno sredstvo odvlačenja pažnje.
Gotovo da nema meseca u kojem se kosovski premijer nije pojavio na naslovnici – bilo da je reč o početku, sredini ili kraju godine. Kurti je uvek prikazivan izrazito negativno, kao neko ko aktivno iskorišćava lošu situaciju u Srbiji, kao glavni pokretač nestabilnosti i krivac za sve loše što se u zemlji događa. „Albin Kurti smišlja novu prevaru za srpski narod”, „Kurti dronovima prati svaki korak Srba na KiM”, „Kurti sprema tri puka pešadije za napad 2025”, neki su od naslova sa naslovnih strana Politike.
Ovog puta posebno je zanimljivo što su se među glavnim „neprijateljima” i navodnim podstrekačima napada na predsednika, pored uobičajenih „ustaša” i „šiptara”, našli i mediji iz susednih zemalja. Naslovi poput „Spojenim sudovima teče otrov mržnje iz regiona” ili „Mediji u regionu prizivaju građanski rat u našoj zemlji” ilustruju kako se region ponovo koristi za raspirivanje tenzija i skretanje pažnje javnosti.
Pristrasnost i manipulacija u Politici najčešće nisu zasnovane na pukom senzacionalizmu ili oslanjanju na anonimne izvore – nepotpisani sagovornik našao se samo u jednom manipulativnom tekstu sa naslovne strane. Umesto toga, manipulacija se sprovodi suptilnije, kroz pažljivo birane interpretacije događaja, selektivno predstavljanje činjenica i specifičan ton izveštavanja kojim se javnost navodi na određene zaključke.
Posebno efikasan način usmeravanja čitalaca jesu autorski tekstovi i intervjui koji nude prostor isključivo jednoj strani, dominantnoj na naslovnim stranama ovog lista. Primer za to su redovni tekstovi narodnog poslanika i advokata Vladimira Đukanovića, koji kontinuirano zastupa izrazito pristrasne stavove bliske režimu.
Za razliku od ostalih tabloida, Politika je izbegavala da političke sadržaje kombinuje s uznemirujućim hronikalnim scenama, pa su njene naslovnice bile znatno umerenije.
U ovom dnevnom listu u korupsu manipulativnih tekstova na naslovnim stranicama identifikovano je sedam propagandnih tekstova koji se bave eksploatacijom litijuma u dolini Jadra. Svi ovi tekstovi predstavljaju pomenuti projekat u izrazito pozitivnom svetlu, a s obzirom na gotovo identičan stil i sadržaj tekstovima iz drugih tabloidnih medija, postoje indicije da je reč o prikrivenom reklamiranju.